Socijalni rad u sustavu zdravstva važan je segment formalnog sustava podrške, kako za same korisnike usluga zdravstvenog sustava tako i za članove obitelji pacijenata. Cilj ovog rada bio je istražiti doživljaj struke socijalnog rada u sustavu zdravstva iz perspektive socijalnih radnika zaposlenih u zdravstvu. Provedeno je kvalitativno istraživanje na namjernom uzorku socijalnih radnika zaposlenih u bolnicama. Podaci su prikupljeni primjenom polustrukturiranih intervjua i obrađeni metodom tematske analize te ukazuju na širok spektar uloga i poslovnih aktivnosti koje socijalni radnici obavljaju u svakodnevnom radu: informiranje, administrativni poslovi, savjetovanje, sudjelovanje u kriznim intervencijama te poduzimanje hitnih nezdravstvenih intervencija, individualni i grupni rad s pacijentima, suradnja s lokalnom zajednicom. Teškoće s kojima se socijalni radnici susreću sudionici opisu kroz: diskriminiran i hijerarhijski podređen položaj te loše uvjete rada. Zaključno socijalni radnici iznose preporuke za poboljšanje položaja socijalnog rada: unaprijediti suradnju s kolegama unutar sustava i šire, jačanje profesionalizacije socijalnog rada u sustavu zdravstva te tehnička i organizacijska unaprjeđenja.

Should children be allowed to express their opinion in regards to medical treatment or experiment? In the past, the practice seemed to assume that children are not matured enough to make decision affecting their well-being, their guardians therefore are given the power to decide for them. In this article the author will argue that this practice should be changed and children should be allowed to get involved. The author quoted findings of Grootens-Wiegers P., Hein I. M., van den Broek J. M. and de Vires M. C. in regards to children’s ability from developmental and neuroscientific aspects that children actually start knowing their like, dislike, good and bad… from a very young age. Though these processes are gradual, the finding tells us that children are not as immature as we used to think. The author thus argues that children’s autonomy must be respected in some way when medical decision is to be made. At least, they must be told what options are available and seek their opinion.

Današnje suvremeno društvo stavlja nam rješenja mnogih proturječja društvene slike kakva danas vlada. Potrebno je samo malo dublje zahvatiti ispod površine da bi nam se otvorio širi horizont stvarne društveno-političke slike. Sastavni dio ljudskog društva jest i pravo, odnosno zakoni, prvo kao običajno pravo, a kasnije kodificirano pravo. U povijesti, možemo kroz pravne norme različitih pravnih sustava promatrati slike društva te kakve je poglede na život, na pravo na život, u konačnici na ljudsko dostojanstvo imala određena civilizacija. Kao postulat ovoga rada svrha je prikazati ljudska prava, ljudsko dostojanstvo i pogled na život, a posebno kroz učiteljstvo Katoličke Crkve, osvrćući se kratko i na učenje u Židovstvu u Tori, na rimsko pravo, te dakako na pozitivne pravne propise i pravne običaje uz slijed razvoja govora o dostojanstvu i pravu na život ljudske osobe, počevši od općeg pogleda na govor o ljudskom životu, preko promišljanja prvih kršćanskih vremena, do govora o dostojanstvu i čovjeku stvorenom na sliku Božju. Govoriti o ljudskim pravima i o dostojanstvu ljudske osobe nije nimalo zahvalna tema. Kroz povijest su ljudska prava i dostojanstvo ljudske osobe uvijek bili kamen spoticanja. U slučajevima takvog poremećaja, a mogli bismo čak reći i grubih povreda ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, evanđeoski nauk kao objava koju Katolička Crkva baštini jest ključ u obrani i zaštiti onih koji su slabiji.