Alakrima je rijedak poremećaj koji označava smanjenu ili odsutnu proizvodnju suza i to se većinom očituje od rođenja. Može se javitiizolirano zbog urođene aplazije/hipoplazije ili poremećaja inervacije suzne žlijezde i pridruženih struktura, ali može biti i dio rijetkih,pretežno genetičkih poremećaja. Prikazujemo slučaj dječaka s kongenitalnom alakrimom te razmatramo obradu i diferencijalnudijagnozu suhog oka s naglaskom na poremećaje koji se javljaju u dječjoj dobi.

Lokalne zajednice važan su čimbenik u pozitivnom razvoju djece, pa tako i u zaštiti njihovih prava. U suvremeno vrijeme lokalnezajednice poimaju se sve više i kao mjesta za aktivnu građansku participaciju, pa tako i za participaciju djece. Djeca su prepoznatakao društvena skupina i resurs zajednice, odnosno kao dionici koji svojim prijedlozima i inicijativama mogu unaprijediti život zajednice. Stoga je aktivno uključivanje djece, barem na razini konzultacija, postalo nova praksa u mnogim zajednicama. U radu se prikazuje istraživanje provedeno s djecom stanovnicima triju gradova/ općina u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako djeca uodređenim lokalnim zajednicama vide njihove kapacitete u zadovoljavanju svojih potreba. Primijenjen je kvalitativni istraživačkipristup. Rezultati pokazuju da djeca visoko vrjednuju uređen i lijep okoliš, osjećaj sigurnosti te dostupnost usluga, pa im se suprotnotome ne sviđa kad ovi aspekti nisu zadovoljeni u dovoljnoj mjeri. Djeca posebno ističu socijalni aspekt života u svojim zajednicama:dobre odnose, solidarnost te u tom smislu misle da bi njihovi gradovi i općine trebali biti bolji. U odnosu na vlastitu participaciju usvojoj lokalnoj zajednici djeca misle kako nisu prepoznata kao važni sudionici te kako ne utječu na donošenje odluka.

Alergija na kravlje mlijeko najčešća je alergijska bolest u ranom djetinjstvu. Oko 80% proteina prisutno je u krutoj frakciji (kazeini,kazeinski kompleks), a oko 20% u tekućoj frakciji (sirutki) mlijeka. Sirutka sadrži α-laktalbumin (Bos d 4) i β-laktoglobulin (Bos d 5),albumin goveđeg seruma (Bos d 6), imunoglobuline (Bos d 7) i laktorferin. Ukupni kazein (Bos d 8) čine četiri različite frakcije:αS1-kazein (Bos d 9), αS2-kazein (Bos d 10), β-kazein (Bos d 11) i κ-kazein (Bos d 12). Za određivanje tih pojedinačnih alergenskih molekula primjenjuje se tzv. komponentna dijagnostika (engl. Component Resolved Diagnosis, CRD), koja je omogućila identifi kaciju glavnih (Bos d 4 i Bos d 5 i sve kazeinske molekule) i sporednih (Bos d 6, Bos d 7 i laktoferin), odnosno križno reaktivnih (Bos d 5 iBos d 6) alergenskih molekula. Buduća istraživanja omogućit će određivanje dijagnostičke značajnosti otkrivanja pojedinačnih alergenskih molekula. Veliki napredak očekuje se i u području molekularne biologije, genomike, proteomike i bioinformatike.

Prijelomi članaka prstiju šake kod djece patologija su s kojom se vrlo često

Juvenilne koštane ciste (JKC) ubrajamo u skupinu benignih koštanih lezija koje se pojavljuju u djece. Kalkaneus je prema učestalostitreća lokalizacija pojave JKC-a. Više od 60% JKC-a kalkaneusa je asimptomatsko, a kad su simptomatske, očituju se povremenombolnošću, osjetljivošću na palpaciju te povremenim lokalnim naticanjem. Odluka o načinu liječenja JKC-a kalkaneusa donosi se naosnovi veličine ciste i bolesnikovih simptoma. Kritična veličina JKC-a kalkaneusa definira se kada cista na magnetskoj rezonancijizahvaća 100% poprečnog presjeka kalkaneusa u koronarnoj ravnini te barem 30% u sagitalnoj ravnini. Ciste takve veličine postajusimptomatske i zbog znatno većeg rizika nastanka patološke frakture savjetuje se njihovo kirurško liječenje. Najčešće primijenjenametoda kirurškog liječenja JKC-a kalkaneusa je otvoreni zahvat, tijekom kojeg se nakon detaljnog čišćenja i kiretaže ciste preostalašupljina u kosti ispuni autolognim ili homolognim koštanim presatkom. No danas se endoskopski zahvat smatra jednakovrijednomopcijom liječenja JKC-a kalkaneusa, a budući da se taj endoskopski zahvat čini u šupljini kosti, naziva se ososkopijom. Bolesniku udobi od 14 godina dijagnosticirana je cista u kalkaneusu koja je na magnetskoj rezonanciji zahvaćala čitav poprečni presjek kosti, ina koronarnim i transverzalnim presjecima, te više od 30% poprečnog presjeka kalkaneusa na sagitalnom presjeku. Ososkopski muje obavljena kiretaža ciste, a preostala šupljina u kosti mu je ispunjena homolognim koštanim presatkom. U radu se detaljno opisujeprimijenjena operacijska tehnika uz pregled literature radi vrednovanja uspješnosti provedene metode u odnosu na druge opisanemetode kirurškog liječenja JKC-a kalkaneusa.

Istraživanje je obuhvatilo podatke o 144 842 mjerenja visine i tjelesne mase djece u dobi od 24 do 95 mjeseci iz baze podataka programa za primarnu zdravstvenu zastitu. Izracunate su z vrijednosti indeksa tjelesne mase i obavljena je ekstrapolacija rezultata prema standardnim devijacijama za dobne skupine od 24-35, 36 -47, 48-60, 61-71, 72-83 i 84-95 mjeseci. U dobnoj skupini od 2-5 godina ekstremno neishranjenih (-3SD) bilo je u 0, 4% mjerenja, umjereno neishranjenih (-2SD) bilo je u 2, 9% mjerenja. Prekomjernog TM-a (+2SD) bilo je u 6, 6% mjerenja, uz znacajno povecanu ucestalost u dobnoj skupini od 48-60 mjeseci (6, 9%) i cesce je prisutna u djecaka. Debljina (+3SD) je prisutna u 1, 9% mjerenja djece u dobi od 2-5 godina i znacajno je cesca u dobi od 48 – 60 mjeseci (2, 3%) te je cesca u djecaka unutar dobne skupine od 48 – 60 mj. U dobnoj skupini od 5- 8 godina ekstremno neishranjenih je bilo 0, 5%, neishranjenih 3, 4%, s prekomjernim TM-om 22, 7%, te djece s debljinom 8, 8%. U najstarijoj dobnoj podskupini od 84-95 mjeseci zabilježene su najvece prevalencije svih promatranih kategorija uhranjenosti. U prevalenciji ekstremne neishranjenosti nije zabilježena razlika s obzirom na spol, dok je u svim drugim kategorijama kod djecaka utvrđena veca prevalencija nego kod djevojcica. Istice se visoka prevalencija prekomjerne TM u djecaka od 84-95 mjeseci od 35, 1%. Ucestalost prekomjerne tjelesne mase i debljine je najvisa u priobalju, nesto niža u kontinentalnom dijelu Hrvatske i najniža u gradu Zagrebu.

Cilj: Istražiti poznavanje rizičnih čimbenika za sindrom iznenadne dojenačke smrti od pedijatara primarne zdravstvene zaštite uSplitsko-dalmatinskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.Ispitanici i metode: Presječnim istraživanjem obuhvaćeni su PPZZ-i u SDŽ-u, DNŽ-u i BBŽ-u u razdoblju od veljače do rujna 2018.godine. Pedijatrima je dostavljen upitnik sa 18 pitanja koja se odnose na mišljenja o spavanju i dojenju, savjete što ih daju roditeljimasvojih bolesnika te znanje o SIDS-u.Rezultati: Analizirano je 29 anketa, a većina ispitanika je starija od 55 godina. Većina pedijatara (72%) tvrdi da rutinski razgovara sroditeljima svojih bolesnika o sigurnom spavanju. Pritom svi ispitani PPZZ-i savjetuju roditeljima da dojenčad stave spavati u kolijevku u sobi s njima. Njih 72% preporuča položaj na leđima, a ostali na boku. Više od pola (52%) ispitanika ne smatra da pušenje oca iliizloženost duhanskom dimu majke u trudnoći povećava rizik od SIDS-a, a 38% ih ne smatra ni da majčino pušenje povećava rizik.Većina (76%) PPZZ-a ne zna da hranjenje formulom značajno povećava rizik od SIDS-a. Polovina ispravno smatra da je zajedničkospavanje povezano s duljim trajanjem dojenja.Zaključak: Nedostatno je znanje PPZZ-a o rizičnim čimbenicima za SIDS. S obzirom na to da većina pedijatara rutinski razgovara sroditeljima dojenčadi o sigurnom spavanju, bitno je da budu upoznati s najnovijim preporukama.

Determining children' s food consumption is challenging and requires dietetic methods that provide adequate specificity for describing, but also for quantifying food intake.To help survey respondents indicate food portion sizes, photograph series can be used, but these must be validated in a nationally representative sample of the population.The aim of the present study was to validate photograph series as a portion size measurement aid during dietary assessment of children in Croatia.This study involved 28 mothers of children aged 3 months to 10 years, who were asked to select one of four photographs in a series that best represented the quantity of food served to them.Of the 21 series tested, 17 were found to be appropriate for assessing food portion sizes.Participants were worst at assessing portion sizes of banana (29.3%), porridge (22.8%), hot dogs (20,3%) and plain yoghurt (19.1%).Further studies are needed to determine why these foods are poorly recognized so that photographs can be modified accordingly and validated.